Nedavno je dobio eminentnu nagradu za komunikatora godine, koju mu je dodijelila Hrvatska udruga za odnose s javnošću, i to baš za kobnu 2020., kada se komunikacija, zbog pandemije i distanciranja, većinom svela na društvene mreže. A dr. Natko Beck je na društvenim mrežama baš doma. Svojim izravnim, iskrenim i simpatičnim pristupom privukao je pažnju, pri tome govori o iznimno korisnim i ozbiljnim temama. U pravom smislu riječi, influencer! Povrh svega dr. Natko je jedan iznimno pristojan ”old fashioned” dečko, koji će u WhatsApp komunikaciji napisati ”ljubim ruke”. Sako će si kupiti u Nami. I popit će domaći čaj. Zdrav i miran obiteljski čovjek, otac petogodišnje djevojčice i suprug radijske voditeljice s kojom obožava provoditi vrijeme.
On je jedini ”official” influencer kojeg smo fotkale za street style izložbu ”Under Construction”. Naša priča s Natkom krenula je od čajeva pa preko sokni s uzorkom i završila na algoritmima za gadgete koji čitaju moždane valove. Kakav komunikator!
Stručnjak si za čajeve?
– Nije da se posebno kužim, ali fakat volim čajeve. Majčinu dušicu mi nitko ne može skuhati bolju od one koju sam uberem i pripremim. Jer mi beremo cvijet majčine dušice u cvatu, osušimo i onda je to taj čaj. Ne konzumiram tuđu majčinu dušicu!
Odakle ideja da bereš čajeve?
– Od punice. Moj punica je fito-aroma-ninđa. I onda kad dođemo kod nje u zaleđe Zadra, iskrcamo stvari i idemo u brdo. Ja samo pratim. Počeo sam s branjem šparoga i onda te zainteresira više i više.
Volim tu prirodu. Tamo je sve nadnaravno lijepo, a priroda ima puno dobrih stvari za dati. I tako sam, uličar po rođenju, završio na djevičanski čistoj majčinoj dušici.
Ne konzumiram tuđu majčinu dušicu!
Natko Beck
Koliko ozbiljno prilaziš svojoj influencerskoj ulozi?
– Neozbiljno sa strane pripreme i produkcije, a ozbiljno sa strane onoga o čemu pričam i zašto.
Tvoji postovi su korisni i edukativni, a i zabavni. Nedavno si pričao o hpv-u i pozvao frajere da se testiraju…
– Uvijek podržavam dobre kampanje. Reklama koju radim mora imati veze s tim kakav jesam i što osobno želim objaviti. Ne može biti reklama tipa – ”ti si nama super pa daj ovo stavi i reci da je super”. Neću. Ak’ je meni nešto super, to ću rado reći. Svoj kanal ne kompromitiram.
”Malograđan, dobro građen”
U opisu svog profila na Instagramu poetski si napisao: ”malograđan, dobro građen”.
– Višestruka provokacija.
Vježbaš?
– Ne. U stvari, imam doma elastičnu traku pa svaki drugi-treći dan, kad osjetim rame, uradim par vježbi. No nisam sistematizirano vježbao 12-13 godina.
Problem kod ultrasoničara je prisilni položaj. Jer to nije toliko fizički rad koliko mentalni i dok se ti mentalno naprežeš, ruka u stvari dvostruko pati.
Radiologija je magija
Radiš ultrazvuk, koje organe?
– Sve, samo vene ne radim.
Izreklamiraj nam svoj posao.
– Uh, tu sam jako bahat. Nemilosrdan.
Pa dobro nisi kirurg, radiolog si.
– Znači, grana medicine koja od 50-ih godina prošlog stoljeća izmišlja drugima što da rade. To je prepotentno, ali je istina.
Drugo, jedina dijagnostička grana koja u sebi sadržava sve, prati čitavo ljudsko tijelo na nekoliko različitih aparata i metoda, od kojih su sve Nobelove nagrade, ne jedna nego nekolicina, dobivene za tehnološki napredak u svijetu. Što znači da imamo najmodernije gadgete, odmah poslije vojske.
Zadnjih 30 godina imamo intervencijsku radiologiju koja je kao kirurgija samo magija: nema krvarenja, oporavka, nema komplikacija niti mrtvih na stolovima.
I spašavamo ljude unutar sat vremena od npr. moždanog udara, aneurizma, krvarenja… bez da ih otvorimo. Čista magija. Pa sad nek netko kaže da je prepotentno. Nije, samo ne znaš dovoljno. A cijelo to vrijeme smo u polju zračenja. I što može biti više kul od ovoga!?
Zračenje je štetno…
– Ljudi se boje zračenja, a mi radiolozi s posla izlazimo sa zategnutim tenom. Imamo free facelifting.
Što misliš o estetskoj kirurgiji?
– Na skali važnosti za ljudski život je na dijametralno suprotnoj strani. Na skali važnosti za čovjeka osobno, estetska kirurgija je top hit. Plastična kirurgija je jedna od kraljica medicine i ona mi je uvijek izazivala najveće divljenje. A estetska kirurgija je često čisti popravak ega izvana, što mislim da je greška. Jer ako čovjek svoj ego ne može popraviti iznutra ne bi trebao tome pristupiti niti izvana.
Lako je tebi kad si ti radiolog pa ti je lice zategnuto, nemaš bora.
– Ali pitanje je što znače bore. Problem današnjih generacija nije estetska kirurgija nego da ljudi žele ostati mladi iz nekakvog bizarnog, gotovo umobolnog razloga. To je jedna od civilizacijskih stvari koja je kroz medije plasirana kao mainstream, a realno je potpuno psihopatska. Netko tko želi ostati mlad čitav život je psihopat. Veselim se što ću dobiti oznake dede.
Mislim da će tebi bore jako dobro stajati.
– Meni bore jako dobro stoje. Ali kome dobro ne stoje, to je pitanje. Fotografi u modnom svijetu su također odigrali puno zla. Ne doživljavamo godine. Jako smo bahati.
Ok, kad smo se već dotaknuli mode, ajmo na ta najbitnija pitanja, o modi i stilu. Koketiraš s dandyjevskim stilom. Kad si počeo i zašto?
– Ja u stvari imam dva stila – ili sam klošar ili sam obučen. Kad ne idem radit’ onda sam u klošarskoj fazi. Ako trebam negdje pokazati respekt prema onome gdje jesam onda se obučem.
Kad nisi klošar onda si s tregerima. Odakle taj stil?
– Ima veze s mojim djedovima. I jedan i drugi su ih nosili. Nisu mi se sviđala siva i crna odijela kakve je tata furao, ali ono što su dede furale, e to mi se sviđa. Karirano s tregerima, njihove kravate. Vidiš, ovo na meni je dedina kravata. I vesta koju imam je dedina. Nisam našao niti jednu koja je bolja. Tražio sam, ali nema više takvih vesti. U Beču ih ima.
Sako iz Name
Gdje onda kupuješ odjeću?
– Žena mi kupuje. Ja kad kupujem to je zato što mi nešto fali pa kupim neku zalihu. A ona mi kupuje za ”lifestyle”. Ja samo kažem: ”Ženo, košulje!” I onda ona ode i donese najbolje košulje koje sam ikad vidio. Jer ona je ta koja ima stila. Ja nemam. Tj. nemam toliko koliko ona ima.
Sakoe kupim tu i tamo. Odem u Namu i kupim si sako. A onda mi žena doma kaže jesam li dobro ili loše kupio.
Dogodi li se nekad da ti se ne sviđa ono što ti je ona kupila?
– Ne, imamo samo obrnutu situaciju – ja kupim, a ona mi kaže ”seljačino”. Al’ pošto je seljačina dio mog karaktera, nije mi to neki problem.
Ne pamtim da me je ona loše opskrbila bilo čime. Sve što izabere svidi mi se. Evo zadnja pošiljka je bilo četvero hlača. Ne znaš koje su bolje.
Je li ti bitno kako izgledaš?
– Ni da ni ne. Nije mi bitno radi zadovoljavanja tuđih očekivanja nego da sa svojim nastupom nikoga ne vrijeđam već da budem pristojan. Jednom sam na faksu, u bolnicu, došao u kratkim hlačama i to je trajalo dvije sekunde. Morao sam odstupiti. Tad sam naučio.
U čemu je problem?
– Previše mode je štetno u medicini. Ne nužno za pacijenta, ali uniformu nosimo da bi svi bili uniformirani. Osobni detalji su tu suvišni. Pokazivanje gležnjeva kod muškaraca, ne!
Kad nisi u bijeloj kuti ispadne li ti ”nemam što za obući”?
– Svaki dan, uz fantastičnu ženu kakvu imam svejedno to kažem. Zato što imam previše stvari. Lakše bi mi bilo da imam npr. samo dvije opcije. Previše mogućnosti zakomplicira. Al’ onda ona uleti i riješi situaciju.
Za ovo danas što sam odjenuo mi je rekla: ”ne, da, može, da, ne”. Inače, ovo mi je tjedan plavih hlača, zato sam tako odjeven.
A igla na kravati, isto dedina?
– Ne, to je prvi ozbiljan poklon koji sam dobio za 11. rođendan. Inače je Uli Stein, jedan od najpoznatijih njemačkih karikaturista, i njegova sretna svinja.
Dobar šav na odjeći
Koliko si upoznat s kvalitetom odjeće koju nosiš? Je li ti to bitno?
– Ne bježim nužno od loših materijala, a pod lošim materijalom mislim na feeling, opip pod rukom. Recimo, košulja loše kvalitete, kad je ispeglam, je ugodnija za nošenje od nekih kvalitetnijih. Cipele su mi važne da budu fini materijal – koža.
A na odjeći su mi bitni šavovi. Volim vidjeti dobar šav.
Kupuješ li second hand?
Nosim od dede. Već 20 godina planiram otići u second hand dućan, samo još nisam stigao.
Imaš li stilskog uzora?
Nemam. Ali što se tiče stila, dvaput mi se u životu dogodilo da sam bio trendseter prije trenda i da me trend onda daleko pregazio. Prvi put je bio David Beckham koji je drugi isfurao irokezu. Tak da nije Beckhamica nego Beckica! Ja sam je isfurao na medicinskom faksu. I bio sam grozno ljut. David Beckham se izbrije 6 mjeseci nakon mene i onda me ljudi počnu pilati – jesi se ti to izbrijao kao Beckham?
A Peaky Blinders su mi zeznuli tregere. Ja sam bio prvi, a onda je ispalo da se furam na Peaky Blinderse. Ne!
Nije Beckhamica nego Beckica
Natko Beck
Sat je obično kod muškaraca statusni simbol. Nosiš li ga?
Sat ne nosim. Imam jedan jako lijepi statusni koji sam dobio na poklon i nosio sam ga par puta, ali sam odustao. Kao materijalni simbol mi ništa ne znači.
Ali gadget sat me privlači jer gadgete volim. To je sat koji ima biofeedback u sebi i onda čim netko spomene ”biofeedback”, ja – daj mi dva. Ipak, problem je što se nosi kao ručni sat. Ja bih radije da je džepni. S njim upoznaješ sebe mimo privida svijesti. Mislimo da donosimo svjesne odluke, a to se realno ne događa nego na biofeedbacku vidiš istinu. Misliš da si uzbuđen ili da nisi, ili da ti se nešto ili netko sviđa. U stvari lažeš sam sebe, a ni ne znaš.
Provokativne čarape i romobili
Povjerovat ćeš satu ako ti kaže da ti se nešto sviđa, a ti misliš suprotno?
– Da. Prije nekoliko godina smo napravili aplikaciju gdje smo mjerili moždane valove kod ljudi koji se bave sportom i mogli smo predvidjeti hoće li npr. košarkaš pogoditi slobodno bacanje prije nego uopće pusti loptu. Jedanput kad napraviš taj algoritam, kao što sam ga ja napravio, znaš da uopće nije stvar ni u čemu drugom nego u mozgu.
Imaš jako fora sokne. Tvoj mozak ili opet žena?
– Ja sam šef za čarape. Čak ih kupujem i ženi. Volim uzorke na čarapama. One su mi taj neki provokativni detalj u izgledu.
Provociraš li s njima i uz odijela?
– Da, čarape s uzorkom i tenisice, uz odijelo. To volim.
Košulja ili majica?
– Košulja mi je draža jer nudi puno više nego majica. Možeš je obući formalno i neformalno, a majica je ipak limitirana.
Voziš li romobil?
– Ne, ali evo ga opet. Najgore mi je kad se ljudi dođu šetati na romobilu. To je teški trash.
